Pozdravljam te i dobrodošao u moj blog. Ja sam Emil Cipar i živim u Slavonskom Brodu. Brođanin sam, koji se vratio u svoj grad nakon 35 godina boravka u inozemstvu. „Privremeni boravak“ se malo oduljio ...ali šta ćeš ...događa se. Moram reći da uopće nisam bio pripremljen na tako dugi boravak ...ako je tako što uopće moguće. Na rad u Njemačkoj su me natjerale prilike, kao što je to bio slučaj sa mnogim sunarodnjacima. Nijemci su trebali radnu snagu, manje pamet, pa tako ni poslovi, koji su nuđeni nisu bili bogznašto. Ipak, nisam morao raditi fizičke poslove. Nisam poznavao jezik, ali nisam ni mogao živjeti bez komunikacije. Relativno brzo, uz ogromne napore svladao sam njemački u govoru i pismu. Igrom slučaja pružila mi se prilika da se iskušam i u novinarstvu. Zahvaljujući strpljivim mentorima, uspjelo mi je dobiti redovno mjesto u jednim novinama nadregionalnog karaktera.
Bilo je to dodatno uz posao kojega sam radio u firmi. Godine 1984. otišao sam u prijevremenu mirovinu. Primanja su se znatno smanjila, ali sam intenzivirao novinarstvo. Dodatno sam postao dopisnik naših medija, prije svega „Večernjeg lista“. Tako me zatekao rat. U to vrijeme bilo je traženo moje poznavanje Hrvatske i hrvatskog, pa je interes za moju osobu porastao. Radio sam za gotovo sve veće njemačke medije. Ne odjednom, ali radilo se puno. Suradnju sa „večernjim“ sam nastavio, a izdavali smo i hrvatske novine „Plavo zvono“ u Njemačkoj, gdje sam bio urednik. Precjenio sam svoje zdravlje i fizičke mogućnosti, pa sam bio prisiljen odustati. Kada se zdravlje popravilo, počeo sam ponovo, ali puno opreznije i skromnije.
O povratku sam često razmišljao, ali nikako se odlučiti. Te treba ovo još ... pa ono, znači ...nikada. A ...živjelo mi se u ovom gradu, jer njega nisam duhom nikada napustio.
Odlučih iz korijena promjeniti život i ...evo me. Tu sam među vama, jedan od vas. Znao sam da se moram priviknuti, jer 35 godina ostavlja tragove. Međutim nije bilo problema. Znao sam da u Brodu satovi pokazuju drugo vrijeme. Iste stvari, koje se događaju oko nas ja vidim drukčije. Različiti pogledi na istu stvar.
O toj razlici namjeravam ovdje pisati, bez vrednovanja i podignutog kažiprsta. Na to nemam pravo, niti to želim. Zajedno vidimo više.
Htio sam te upoznati s mojim nakanama. Ako te zanima kako ja vidim stvari oko nas, navrati ovdje ...ponekad. Bit će mi drago. Još draže bi mi bilo da komentiraš napisano. Tako se možemo upoznati, a to obogaćuje i izgrađuje.
Bit će i fotki. Samo nemoj očekivati puno. Radim isključivo mobitelom. Za više nemam ...niti znanja, niti volju, a nadam se niti potrebu. Za početak ...nekoliko motiva, koje sam stalno nosio sa sobom u sjećanju. Sada su mi i fizički dostupni. Hvala Bogu!
- Ideja nije nova. Isto ovo što kanim ovdje raditi, radim i za njemačku publiku. Naravno, da su teme različite, ali nakane su iste.
Emil Cipar
photo by emil cipar
Nema komentara:
Objavi komentar